A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Priča o Americi, filmu i ocu: Reditelj Srđa Penezić vretio se posle tri decenije u Srbiju

Priču o životu u Americi, svom filmu "Dobrica" i ocu, Slobodanu Peneziću Krcunu, pratićemo u emisiji "Srbija na vezi"

Reditelj Srđa Penezić, proveo je više od tri decenije u Njujorku i Los Anđelesu, a pre nekoliko godina vratio se u Srbiju. Priču o životu u Americi, svom filmu "Dobrica" i ocu, Slobodanu Peneziću Krcunu, pratićemo u emisiji "Srbija na vezi" (RTS 2, 16.50), urednice Tamare Drezgić.

Peneziću je Amerika oduvek bila kulturno bliža, kroz muziku, književnost i film. Međutim, kada se posle više od 30 godina vratio u domovinu, shvatio je da se mnogo bolje oseća i razume sa našim ljudima nego sa Amerikancima. Da više pripada ovde, nego tamo. Jedan događaj u Americi inspirisao ga je da napiše scenario za film "Dobrica", koji je i režirao. Glavnu ulogu tumači Slavko Štimac, a film je okupio naše ljude koji žive u Srbiji i Americi, Mirjanu Joković, Radana Popovića.

Srđa će, u emisiji, evocirati i uspomene na svoga oca, Slobodana Penezića Krcuna, nekadašnjeg predsednika Izvršnog veća Skupštine Srbije, jednu od najvažnijih ličnosti posleratne Jugoslavije. Njegov život, ali i saobraćajna nesreća u kojoj je nastradao, 1964. godine, i danas predstavljaju jednu od najvećih misterija Titovog vremena.

Kada je 1980. godine, sa drugom, Velimirom Abramovićem, otišao u London, Srđa je maštao o tome da napišu roman. Posle godinu dana, Velja se vratio u Jugoslaviju, a Penezić je otišao u Ameriku. Živeo je najpre u Njujorku, gradu koji ga je mnogo podsećao na Beograd, a prelaskom u Los Anđeles počeo je da radi u struci. Tokom godina provedenih u Americi, Srđa je sretao mnoge naše ljude koji su iz različitih razloga napustili Jugoslaviju i Srbiju.

M.J.M. | 12. jun 2020.
Izvor: Novosti


SA

 

People Directory

Aleksandra Vrebalov

Aleksandra Vrebalov (born September 22, 1970 in Novi Sad, Yugoslavia) is a Serbian composer based in New York City. She studied composition with Miroslav Statkic at Novi Sad University, then with Zoran Erić at Belgrade University, Elinor Armer at the San Francisco Conservatory of Music, and Ivana Loudova at the Prague Academy of Music. She obtained her Doctor of Musical Arts degree from the University of Michigan where she studied with Evan Chambers and Michael Daugherty.

.
Read more ...

Publishing

Poemes de Jovan Dučić / Песме Јована Дучића

Translated into French by Petar Bubresko. Bilingual edition (French and Serbian)

The first bilingual edition translations of poems in French of this prince of Serbian poetry. These translations of poems Dučić meet two objectives: to publicize the work of the poet to Francophone readers and pay tribute to both the Serbian language Dučić and French language to which the great poet and Petar Bubreško were passionately attached. This book is dedicated to Leposava Bubreško (1923-2013) professor Bubreško’s wife who wanted so much this work to be published.

Publishers: Sebastian Press, Vidoslov, and Metokhia

216 pages, soft bound, published in 2015, price $15


Песме Јована Дучића

На француски језик превео проф. др Петар Д. Бубрешко

Ова књига је посвећена Лепосави Бубрешко (1923-2013), супрузи професора Петра Д. Бубрешка, која је толико желела да ово дело изађе на светлост

Саиздавачи: Видослов, Требиње и Metokhia, Paris

ПОЕЗИЈА

Мирна као мрамор, хладна као сена,
Ти си бледо тихо девојче што снева.
Пусти песма других нека буде жена,
Што по нечистим улицама пева.

Ја не мећем на те ђинђуве са траком,
Него жуте руже у те косе дуге:
Буди одвећ лепа да се свиђаш сваком,
Одвећ горда да би живела за друге.

Буди одвећ тужна са сопствених јада,
Да би ишла икад да тешиш ко страда,
А чедна, да водиш гомиле што нагле.

И стој равнодушна, док око твог тела,
Место китњастог и раскошног одела,
Лебди само прамен тајанствене магле.

Read more ...