A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Dimitrije Vasiljević – Srpski Kit Džeret

Bilo je to veče koje će se pamtiti. U epicentru svetskog džeza - Ginič Vilidžu na Menhetnu, džez-pijanista i kompozitor mlađe generacije, Dimitrije Vasljević održao je 11.. oktobra solistički koncert, i malo je reći – oduševio je publiku.

Gostima okupljenim u „Tenri“ kulturnom centru u Njujorku, koji su usled interesovanja koje je premašilo kapacitet sale, bili smeštani i na fotelje izvučene iz obližnjih kancelarija ili su strpljivo stajali u uglovima, Dimitrije se najpre predstavio originalnom kompozicijom „Elipsis” (“Ellipsis”) koja je dala ton čitavoj večeri.

.

Iza toga su se ređale nove kompozicije, kao i nekoliko svežih i originalnih aranžmana poznatih džea standarda “Sav bluz” (“All Blues”) Majls Dejvisa, “Epistrofa” (“Epistrophy”) Telonijus Monka, i “Preludijum za poljubac” (“Prelude to a Kiss”) Djuk Elingtona koje je Dimitrije odsvirao u slavu ovih legendi džeza. “Ocean Express” jedina kompozicija za solo klavir sa Dimitrijevog prvog albuma “Put Silvana” (“The Path of Silvan”) se takođe našla na repoertoaru. Kulminacija večeri je predstavljala široka, zanosna i na momente gotovo melalholična kompozicija „Daleko“ (“Far”), koju je, kako nam je Dimitrije rekao, posvetio „svim onima koje volimo, a daleko su od nas“.

Repertoar sačinjen od kompozicija u kojima se prepliće moderna interpretacija legendarnih džez standarda sa autorskim kompozicijama koje inspiraciju crpe iz svakodnevnog života ne treba da nas čudi. Dimitrije je prve muzičke korake napravio u Beogradu, svirajući u više renomiranih džez sastava, da bi se, nakon završenog Fakulteta muzičke umetnosti, i značajnih uspeha na prestižnim evropskim festivalima uključujući “Motro Džez Festival” (“Montreux Jazz Festival”) otisnuo u svet. Diplomirao je na najpoznatijem fakultetu za modernu muziku Berkli u Bostonu (“Berklee College of Music), a sada završava magistarske studije na Njujork Univerzitetu (“New York University”) gde ujedno i predaje džez klavir.

„Dimitrije je svirač svetskog ranga“, rekao nam je posle koncerta Predrag Vasić, osnivač i dirigent Simfonijskog orkestra Ujedinjenih Nacija, pojasnivši kako je „jako teško držati pažnju solo instrumentom, a to je Dimitriju očigledno pošlo za rukom.“ Vasić je potom dodao da je Dimitrije ne samo virtuoz na klaviru, nego i originalni stvaralac, i da je po zvuku i kvalitetu veoma sličan Kitu Džeretu.

Danijela Milić, organizator koncerta i Dimitrijev menadžer i prijatelj koja preko 20 godina živi u inostranstvu, najviše u Njujorku, nam je posle koncerta kazala: “Od prvog trenutka kada sam upoznala Dimitrija i čula njegovu muziku, prepoznala sam njegov dar i osjetila da je on neko koga vrijedi podržati i ko mi može biti idealan partner u mom višegodisnjem nastojanju usmjerenom u tri pravca – promovisanje naše kulture na ovim prostorima, okupljanje naše zajednice u dijaspori oko pravih kulturnih vrijednosti kao i približavanje ljudi iz svih krajeva svijeta kroz najuniverzalniji jezik – muziku. Sudeći po brojnim aplauzima i pozivu na bis rekla bih da smo u tome večeras uspjeli jer jei publika od 7 do 77 godina iz preko 20 zemalja, uključujući i naše sunarodnike, sa zadovoljstvom slušala sprkog pijanistu.”

Dimitrije će se njujorškoj ali i svetskoj javnosti ponovo predstaviti uskoro. Već za par nedelja on će predvoditi svoj džez kvartet na nastupu u njujoškom klubu Metropoliten Rum (“Metroplitan Room”). Njegov koncert u „Karnegi holu“ je zakazan za mart sledeće godine, a novi album pod nazivom “Metafora” (“Metaphor”) se očekuje početkom sledeće godine.

Marija Šajkaš


SA

 

People Directory

Sedam generala srpskog porekla

piše: Marko Lopušina

Admiral Stevan Mandarić bio je ratni heroj i osvajač Japana, a Rudolf Ostović sa 35 godina najmlađi američki general i savetnik Kolina Pauela. Tereza Đurić ušla u anale američke vojske - 2008. postala je brigadni general.

SVAKAKO najpoznatiji srpski oficir u Americi bio je admiral Stevan Mandarić. Ovaj potomak naših iseljenika rođen je 1911. u Feniksu. Njegov otac Samojlo Mandarić došao je iz Vrepca u Liki, a majka Sofija rođena je u Slavoniji. Još u srednjoj školi Stevan je postao posvećen vojsci kao "haj skul kadet". Sa 14 godina, tvrdeći da ima 18, priključio se Nacionalnoj gardi. Istovremeno je radio u novinama u Freznou kao reporter. Tri godine kasnije postao je narednik u Nacionalnoj gardi. Bio je jedan od retkih Srba koji su završili Pomorsku akademiju u Anapolisu, u državi Merilend.

Kada je kalifornijski kongresmen Barbur postavio 18-godišnjeg Stevana Mandarića u američku Pomorsku akademiju 1929. godine, niko nije mogao zamisliti šta će sve tog mladića čekati u tri decenije dugoj pomorskoj karijeri.

Read more ...

Publishing

My Brother's Keeper

by Fr. Radovan Bigovic

Rare are the books of Orthodox Christian authors that deal with the subject of politics in a comprehensive way. It is taken for granted that politics has to do with the secularized (legal) protection of human rights (a reproduction of the philosophy of the Enlightenment), within the political system of so-called "representative democracy", which is limited mostly to social utility or to the conventional rules of human relations. Most Christians look at politics and democracy as unrelated with their experience of the Church herself, which abides both in history and in the Kingdom, the eschaton. Today, the commercialization of politics—its submission to the laws of publicity and the brainwashing of the masses—has literally abolished the "representative" parliamentary system. So, why bother with politics when every citizen of so-called developed societies has a direct everyday experience of the rapid decline and alienation of the fundamental aspects of modernity?

In the Orthodox milieu, Christos Yannaras has highlighted the conception of the social and political event that is borne by the Orthodox ecclesiastical tradition, which entails a personalistic (assumes an infinite value of the human person as opposed to Western utilitarian individualism) and relational approach. Fr Radovan Bigovic follows this approach. In this book, the reader will find a faithful engagement with the liturgical and patristic traditions, with contemporary thinkers, Orthodox and non-Orthodox, all in conversation with political science and philosophy. As an excellent Orthodox theologian and a proponent of dialogue, rooted in the catholic (holistic) being of the Orthodox Church and of his Serbian people, Fr Radovan offers a methodology that encompasses the above-mentioned concerns and quests.