A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Ko hoće da osvoji Ameriku, ide u Njujork. Naročito kada je u pitanju džez. Beograđani Alma i Rale Mićić, poslednjih 18 godina grade uspešnu muzičku karijeru preko Atlantika. Posle završenog Berklija, odlučili su da potraže svoje mesto na najzahtevnijoj džez sceni sveta. Ozbiljno utiru put kroz muzičku džunglu na asfaltu. Poslednjih godina nastupali su u najpoznatijim njujorškim džez klubovima i pobrali hvalospeve poznatih kritičara.

.

Raleta (38) smatraju jednim od najoriginalnijih džez gitarista i kompozitora svoje generacije, a o Alminom još „vrućem“ trećem albumu i njenom glasu govore samo u superlativima. Taj album je sa suprugom Raletom i pijanistom Denijem Grisetom nedavno predstavila u KC „Grad“. Pored autorskih, beogradska publika čula je i obrade čuvenih pesama „Sweet child of mine“, „Roxanne“ i Dilanovu „What can I do for you“. Njihov boravak u rodnom gradu iskoristili smo za opušten razgovor u jednom beogradskom kafiću.

- Retko dolazimo u Srbiju. Moj poslednji solistički koncert bio je pre pet godina u Ateljeu 212. Rale u Beogradu nije nastupao 16 godina - priča Alma.

I pored toga što ne dolaze često, emotivno su, kažu, uvek ovde.

- Nisam bio zimi u Beogradu punih 16 godina. I dalje je mnogo lep - kaže Rale. - Ovoga puta želeli smo da naša deca, Mia, Iva i Sava, provedu novogodišnje i božićne praznike u Srbiji. To dosad nisu iskusili. Ne izlazimo koliko smo želeli. Primetio sam da su cene u pojedinim beogradskim lokalima slične kao u ekskluzivnim njujorškim restoranima.

Alma i Rale upoznali su se na Berkliju. I danas im je neobično kako se ovde nisu znali. Jer, naša džez scena nije velika. Rale je otišao u Ameriku posle završene dve muzičke škole (violina, pa gitara) i gimnazije. Alma je početkom devedesetih bila miljenica beogradskih muzičara i klubova. Nastupala je sa vodećim džez bendovima („Big bend“, „Lazar Tošić kvartet“...). Kada je dobila stipendiju za Berkli, napustila je pravni fakultet i otputovala preko okeana. Bila je prva pevačica sa ovih prostora koja je dobila tu stipendiju.

- Upoznali smo se u menzi fakulteta - seća se Alma. - Nismo imali romantičnu vezu. Bili smo jako dobri prijatelji. Sarađivali na projektima na koledžu i van njega. Kada smo diplomirali, ostali smo u Bostonu, gde smo nastupali u raznim klubovima. Postalo nam je tesno. Odlučili smo da zajedno potražimo stan u Njujorku.

U međuvremenu, postali su par. Posle godinu dana su se venčali.

- Uspeh se ne dešava preko noći - kaže Rale. - Dosta smo radili. Prvi album, drugi album, turneje između. Važniji džez klubovi.

Za Raletov uspeh presudan je bio drugi album. Gost na njemu bio je i čuveni trubač Tom Harel. Album se zvao „Srbija“ i veoma dobro je prošao.

- Hteo sam da nazovem album po zemlji koju volim i iz koje dolazim. Razmišljao sam, ako Brazilci stalno pevaju: „volim Brazil“, zašto ne bih i ja mogao da kažem da volim svoju zemlju. Živim u Americi, ali stvarno volim Srbiju.

Pre dolaska u Ameriku, za Raleta je postojao samo američki džez. Nikada nije slušao narodnu muziku. Onda je shvatio da nosi neku crtu odavde. Postao je svestan toga i potrudio se da to ispolji. Njegova muzika počela je da zvuči kao nešto potpuno novo. Ni klasičan, ni etno-džez, već moderna muzika koja se bazira na ritmu sa Balkana.

- Na tom albumu postojao je uticaj naše muzike. Početna numera je bila obrada „Dimitrijo, sine Mitre“, koju sam svirao kao solo gitaru. Taj album je zaista imao fantastičan uspeh u Americi. Krenuo sam na veće turneje po Americi i Evropi.

Po njihovim rečima, njujorška scena je prilično okrutna. Svi žele da se oprobaju i konkurencija je zastrašujuća.

- Biti popularan u Njujorku znači da imate posla. Tiraži albuma variraju, naročito danas kad ima različitih nosača zvuka - kaže Alma.

Rale dodaje da postoji malo veća svest kod američkih potrošača:

- Oni podržavaju umetnike. I kad znaju da album umetnika koga vole mogu dobiti za džabe, pre će ga kupiti. Shvataju da od toga on živi i da to omogućuje njegov dalji rad.

ALBUM ZA DAN

Zanimljivo je da i Alma i Rale svoje albume snimaju za jedan dan - uživo u studiju.

- Umetnički nivo i virtuoznost i muzičara sa kojima radimo i nas mora da bude na vrhunskom nivou - priča Alma. - Naši albumi su kao dobra fotografija. Trenutni pečat u vremenu. Takav način rada ima svoju lepotu i čar.

MIA U NJUJORŠKOJ FILHARMONIJI

Raletove i Almine kćerke, Mia (11) i Iva (8) krenule su stopama svojih roditelja. Mia svira klavir, Iva violinu. Sava, koji ima samo tri godine, najradije udara po klaviru i bubnjevima. - Prošle godine dogodilo se nešto fenomenalno, što nas je ostavilo bez teksta - priča Alma. - Mia je napisala kompoziciju, koju je izvela u školi. Iznenada je dobila poziv u kome je pitaju da li želi to delo da izvede sa Njujorškom filharmonijom. Ona je rekla: Da. Tri meseca je dorađivala tu kompoziciju. Morala je da nauči opseg svakog instrumenta. Prošlog marta bila je premijera. Imala je dva koncerta. Sala je bila prepuna. Bilo je dirljivo. I ona je bila na sceni. Posle toga pozvana je u specijalni program Njujorške filharmonije, a ta kompozicija ponuđena je i drugim filharmonijama u Americi.

D. Matović
NOVOSTI, 9. 1. 2014.

SA

 

People Directory

Vaso Ćuković

Najveći bokeljski dobrotvor svih vremena

Vaso Ćuković je rođen u Risnu, 09. jula 1858. g. od oca Lazara i majke Stane, u uglednoj trgovačkoj porodici, sa osmoro djece. Volio je školu, kao mlad pomagao ocu u trgovinu, i izučio zanat u Risnu, ali, nemirrnog duha, već sa 12 godina je otputovao kod tetka u Trst, koji je takođe bio trgovac U Trstu je završio višu trgovačku školu i odlično savladao grčki i italijanski jezik. Sa 16 godina se zaposlio u, tada poznatoj, grčkoj firmi "Hydias" kao činovnik. 1877. godine je, na nagovor jednog pomorskog kapetana iz Risna, kojeg je sreo u Trstu, otplovio za daleku Ameriku. Prvo u Njujork, pa San Francisko gdje je imao namjeru da se bavi trgovinom. U početku je to išlo veoma teško. Radeći svakojake poslove, učeći jezik , put ga je odveo u Nevadu, grad Reno, gdje mu je živio rođak, koji ga je pomogao sa 100 USD, što mu je bilo dovoljno, da započne samostalo, malu trgovinu. Ni tu nije uspio. U gradu Virginia Sity je radio kao prevodilac. U Virginiji, Neveda, je pokušao da radi sa rudnicima, bezuspješno, a radio je poslove čistača u jednoj bilijarnici, gdje se i upoznao sa kockarskim igrama.  Lutalačka težnja ga odvodi na kratko na Aljasku, a konačno, 1895. g. stiže je u Denver, Colorado. Tu kupuje zemlju, nastavlja trgovinu, otvara tada poznate kockarnice i za kratko vrijeme stiče veći kapital. Zahvaljujući svojim sposobnostima i inteligenciji Vaso Ćuković postaje u to vrijeme jedan od najuglednijih i najuticajnijih ličnosti grada Denvera.  Žrtvujući svoja materijalna sredstva učestvuje u izgradnji i uljepšavanju grada, pomaže razne humane akcije i učestvuje u javnom i političkom životu.

.
Read more ...

Publishing

Notes On Ecumenism

Written in 1972 by St. Abba Justin Popovich, edited by Bishop Athanasius Yevtich, translated from Serbian by Aleksandra Stojanovich, and proofread by Fr Miroljub Ruzich

Abba Justin’s manuscript legacy (on which Bishop Athanasius have been working for a couple of years preparing an edition of The Complete Works ), also includes a parcel of sheets/small sheets of paper (in the 1/4 A4 size) with the notes on Ecumenism (written in pencil and dating from the period when he was working on his book “The Orthodox Church and Ecumenism”; there are also references to the writings of St. Bishop Nikolai [Velimirovich], short excerpts copied from his Sermons, some of which were quoted in the book).

The editor presents the Notes authentically, as he has found them in the manuscripts (his words inserted in the text, as clarification, are put between the slashes /…/; all the footnotes are ours).—In the appendix are present the facsimiles of the majority of Abba’s Notes which were supposed to be included in his book On Ecumenism (written in haste then, but now significantly supplemented with these Notes. The Notes make evident the full extent of Justin’s profundity as a theologian and ecclesiologist of the authentic Orthodoxy).—The real Justin is present in these Notes: by his original language, style, literature, polemics, philosophy, theology, and above all by his confession of the God-man Christ and His Church. He confesses his faith, tradition, experience and his perspective on man, on the world and on Europe—invariably in the Church and from the Church, in the God-man Christ and from Him, just as he did in all of his writings and in his entire life and theologizing.