U malom mestu Amerike srpska tradicija živi 105 godina

Prilikom odluke da se iz domovine otisne put inostranstva, ljudima teško pada činjenica da sem što ostavljaju rodno mesto, ostavljaju i svoju porodicu, prijatelje, ali i tradiciju i običaje. Početkom dvadesetog veka, svi evropski narodi, među kojima su bili i Srbi, donosili su teškog srca odluku da se „otisnu preko bare“ odnosno, da svoju sreću potraže u obećanoj zemlji, Americi.

Upravo zbog toga, prvi Srbi koji su rešili da svoju sreću potraže na američkom tlu, pokušali su da svoju nostalgiju ublaže tako što su dizali pravoslavne crkve u kojima su pored druženja, gledali da održavaju i tradicionalni duh pravoslavlja. Danas, pojedine srpske svetinje broje više od jednog veka, a među njima je i Crkva Sveti Sava u Merilvilu, koja ove godine obeležava čak 105 godina postojanja.

Do ideje podizanja ove crkve došlo je zbog velikog broja Srba koji su naselili području grada Gerija u Indijani gde je crkva i provobitno podignuta, a koji se nalazi tik uz Merilvil (gde će biti premeštena 1991.godine). Pored toga što su dobili mesto gde su mogli da se mole i da prisustvuju tradicionalnim crkvenim službama, okupljanje pri crkvi im je pomoglo da se lakše asimiliraju, te i da se adaptiraju u američko društvo.

Od kako je 1894. godine u Džeksonu u Kaliforniji podignuta prva srpska pravoslavna crkva posvećena Svetom Savi, pravoslavni vernici iz Srbije su nastavili sa širenjem pravoslavnja na američkom tlu, te je tako, 14. februara 1914. godine, u mestu Geri oformljena ideja o osnivanju crkve posvećene takođe Svetom Savi.

Među ktitorima hrama Nikola Tesla i Mihailo Pupin

Dve godine ranije, skupina srpskih emigranata u ovom gradu, ofomili su i Prvu srpsku školu u kojoj je predavač bio Pavle Veljkov, koji se kasnije zapopio, te je postao i sveštenik u crkvi Svetog Save.

Ostalo je ubeleženo da su među sponzorima izgradnje crkve, bila i dvojica najpoznatijih srpskih naučnika, Mihailo Pupin i Nikola Tesla.

Kako su godine tekle, crkva je svoje prostorije selila iz zgrade u zgradu, što zbog kirije, što zbog povećanog broja vernika koji su dolazilu u nju na služenja. To je tako trajalo sve do 1929. godine, kada je sveštenik Mardarije Uskoković iz manastira Svetog Save u Libertvilu, osveštao kamen temeljac za budući hram.

Međutim, sa godinama je i on postao mali, te je svega osam godina kasnije, odlučeno da se podigne nova crkva za koju je ovaj put kamen temeljac osveštao Iriinej Dorđević, episkop Američko–kanadski u to vreme.

Karl Malden, Jovan Dučić, Vladika Varnava...

Grad Geri je u prvoj polovini dvadesetog veka bio među jačim uporištima Srba tog vremena, koji su se rado okupljali oko hrama, a lista imena koja su prošla kroz njega je zaista impozantna.

Naime, pri horu crkve Svetog Save, po imenu „Karađorđe“ svoj prvi nastup je imao i čuveni holivudski glumac Karl Malden, odnosno Mladen Sekulović, kako mu je bilo pravo ime. Takođe, pri hramu je radio i njegov otac Petar Sekulović, koji se vodi kao osnivatelj najstarijeg pevačkog društva pod imenom "Sokol grupa Branko Radičević“ gde je osim srpskih pesama, podučavao i srpske nacionalne igre. Malden je u Geriju živeo i radio sve do 1934. godine, kada je rešio da se odseli u Čikago, gde je upisao studije glume.

Drugo veliko ime vezano za crkvu Svetog Save i grad Geri, bio je crkveni velikomučenik Varnava Nastić, odnosno, Vojislav Nastić, koji je rođen u ovom mestu 1914. godine. Varnava, koji je u našoj istoriji ostao upamćen kao čovek koji je ljubav prema veri platio glavom sa pedeset godina, religiju je zavoleo još u crkvi Svetog Save, gde je odlazio sa roditeljima do svoje devete godine života, kada je porodica, 1923. godine, odlučila da se vrati u Jugoslaviju, te se nastanila u Sarajevu. Blagoslov da upiše studije Bogoslovije dobio je lično od vladike Nikolaja Velimirovića. Varvava je tokom Drugog svetskog rata odbio zahtev Ante Pavelića da bude na čelu Hrvatske pravoslavne crkve. Međutim, zbog svog jezika nije bio omiljen ni među komunističkom posleratnom vlasti, te je u godinama nakon Drugog svetskog rata više puta bio zatvaran i mučen od strane vlasti. Zbog svega što je prošao, Patrijarh Pavle ga je proglasio za sveca.

Treći poznati Srbin koji je provodio vreme u crkvi Svetog Save, bio je i poznati srpski pesnik, diplomata i pisac, Jovan Dučić, koji je nakon godina službovanja u diplomatskoj službi Kraljevini Jugoslaviji, na početku Drugog svetskog rata, rešio da se iz Španije pod Frankom preko Portugalije uputi ka Americi i ka Geriju, gde je živeo njegov rođak Mihajlo. Dučić je tu i preminuo dve godine po dolasku, a prema sopstvenoj želji, nakon smrti je njegovo telo prebačno na pravoslavno groblje u okviru crkve Sveti Sava u Libertvilu u državi Ilinois.

22.oktobra 2000. godine, njegovi posthumni ostaci su prebačeni u Trebinje.

Požar i novi hram po uzoru na crkvu Svetog Đorđa na Oplencu

Tokom godina, hram Svetog Save u Geriju je rastao i oko sebe pravio sve veće uporište vernika pravoslavne veroispovesti. Međutim, 1979. godine, u požaru zdanje je značajno stradalo, te je na saboru doneta odluka o zidanju nove crkve na novoj lokaciji, u obližnjem gradu Merilvilu. Radovi su počeli 1985. godine i završeni su 1991. godine.

Današnji crkva Svetog Save, sa parohijskim domom u Merilvilu građena je u vizantijskom stilu, po uzoru na crkvu Svetog Đorđa na Oplencu. U unutrašnjosti dominiraju mozaičke slike najvećih srpskih svetinja, istorijskih trenutaka, ali i velikana naše istorije.

Mileševa, Žiča, Dečani, Gračanica, Krka, Trdoš, Studenica, Hilandar, samo su neki od manastira koji se nalaze u unutrašnjosti crkve.

Sa druge strane, svoje mesto unutar crkve su isto našli mozaici sa likovima Karađorđa, Nikole Tesle, Jovana Dučića, Kralja Aleksandra I Karađorđevića, Kralja Petra, ali i Dragoljuba Mihailovića, komadanta JVuO.

Svoje mesto našla je i Kosovka devojka, čuvena slika slikara Uroša Predića.

Pored Srba u parohijski dom rado dolaze i Amerikanci

Prema podacima na zvaničnoj Fejsbuk stranici crkve, život parohijana u Merilvilu je veoma raznolik i živ, a kako se da zaključiti po fotografijama, naš narod naseljen u ovom američkom gradiću rado dolazi na službe, ali i na druženja koja se organizuju unutar zajednice i parohijskog doma.

Takođe, nekoliko dana godišnje se održava i Serbianfest, festival koji je namenjen promociji naše hrane, muzike i kulture, a na koji, sudeći makar po komentarima, rado dolaze i Amerikanci.

U društvenom i crkvenom životu Srba u Merilvilu, poprilično je popularan i folklorni ansambl Srbacija, na čijem čelu se nalaz dirigent Ivana Stanković iz Užica.

Na svečanosti u čast 103 godine crkve Svetog Save, koja je organizovana 2017. godine, ona je za RTS izjavila kako je za tri godine hor zabeležio veliki uspeh kada se radi o repertoaru koji izvodi.

- Mi u našem repertoaru, za ove tri godinice, kratke tri godinice, uspeli smo da savladamo nekih dvadesetak pesama na srpskom jeziku. Par imamo na engleskom jeziku, to su uglavnom božićne pesme - rekla je ona tada.

Američki san i bogata istorija

Nema sumnje da se u ovom američkom gradiću u Indijani neguje tradicija, ali i sećanje na bogatu kulturnu baštinu našeg naroda, u kojem su živeli i stvarali neka od najvećih imena naše istorije. Ipak, nije mala stvar kada se možete pohvaliti da je vašoj zajednici ponikao jedan velikan Holivuda poput Maldena, ili da je u njemu živeo i stvarao veliki Jovan Dučić, dok su vam zidanje hrama pomogli Nikola Tesla i Mihailo Pupun. A to su samo neka od imena Srba koji su na tlu Amerike ostvarili "američki san" o kojem su mnogi maštali prilikom ukrcavanja na brod i kretanja u nepoznato pre nešto više od 100 godina.

Izvor: BLIC, Stevica Rajčetić 12.10.2019.